slika 18

Da li nas Bog proverava?

Da li nas Bog ikada proverava? Ne, Bog nas zapravo ne proverava i ne ispituje. Neznanje je to što deluje kroz neprijateljske sile, nebožanske sile, i ono nas ispituje. Sa neznanjem smo bili mnogo, mnogo hiljada godina. U trenutku kada počnemo da težimo, neznanje nam preti. Ono kaže: „Kuda si pošao? Hiljadama godina živiš u mojoj sobi. Kako se sada usuđuješ da me napustiš?“ Mi odgovaramo: „Pogrešio sam što sam bio sa tobom tako dugo. Sada više ne želim da živim kod tebe.“ Tada neznanje pred nas stavlja svakakve vrste iskušenja.

Zato, kada prihvatimo duhovni život, moramo da se suočimo sa svim vrstama iskušenja. Iskušenje nije ništa drugo do neka vrsta provere. Ako prođemo te provere, postajemo jedno sa Bogom. Isprva će Bog samo posmatrati. Sa jedne strane mi spolja govorimo da ne želimo da budemo sa neznanjem, ali sa druge strane tajno uživamo u prepuštanju zemaljskim zadovoljstvima i tada Bog jednostavno ćuti. Mi ćemo možda govoriti da ne želimo da jedemo hranu neznanja, ali istovremeno mi nastavljemo da je jedemo. Ponašamo se kao kamila. Kamila jede trnje i usta joj krvare. Ona sebi kaže da nikada više neće jesti ovo trnje, ali nedugo zatim ponovo čini istu stvar. Na isti način, neki od nas ne žele da više žive sa neznanjem, ali već sledećeg trenutka ponovo postaju najbliži prijatelji sa neznanjem.

Ali, ako On vidi da se iskreno trudimo da položimo svoj ispit, tada će nam odmah dati sposobnost. Kada On oseti da zaista ne želimo da se družimo sa neznanjem, da nećemo da imamo ništa sa neznanjem, tada nam daje beskrajnu unutrašnju snagu da izađemo iz neznanja.

Bog nas nikada ne proverava; Bog nas nikada ne iskušava. On nam samo daje unutrašnju snagu da pobedimo iskušenja. Sama Božija Samilost je naša najveća Snaga. Ali, Njegovu Snagu primamo jedino kada samo iskreni. Božija pomoć, baš kao i sunčeva svetlost, tu je za svakoga. Ako neko drži svoja vrata i prozore otvorene, tada prima sunčevu svetlost. Ali ako su mu vrata i prozori zatvoreni, tad sunčeva svetlost ne može da uđe. Isto tako, Božija božanska Samilost se neprekidno spušta, ali mi moramo da vrata našeg srca držimo otvorenim. Jedino tada ćemo moći da izađemo iz neznanja.

 

 

Scroll to Top