lotus

Srce i um

Zašto govorim ljudima da više pažnje obraćaju na srce a manje na um? Zato što se srce širi. Duša predstavlja naše prosvetljenje, a duša boravi u srcu. U duhovnom životu duša je naše blago. Jedino uz pomoć duše možemo da najbrže napredujemo u unutrašnjem životu, a kontakt sa dušom možemo da uspostavimo tako što ćemo meditirati na srce. Svi putevi vode do Cilja, ali ima jedan put koji će nas tamo odvesti brže nego drugi putevi. Taj put je srce.

Ima mnogo razloga zbog kojih govorim ljudima da borave u srcu a ne u umu. Srce zna kako da se poistoveti sa Najvišim, sa najdaljim, sa najdubljim. U slučaju uma, to nije tako. Um se trudi da se poistoveti sa nekim objektom, sa nekom osobom, sa nečim ograničenim. Ali ovo poistovećenje nije ni čisto ni potpuno. Kada um pokuša da se poistoveti, um gleda na objekat okom oklevanja, ako ne i sa istinskim podozrenjem. Ali, kada srce hoće da se poistoveti sa nečim ili nekim, ono koristi osećanje ljubavi i jedinstva. Kada srce hoće da vidi nešto, ono to vidi bezrezervno. Sa druge strane, kada um hoće da vidi nešto, on pokušava da odlaže i razdvaja. Srce pojednostavljuje; um komplikuje. Um nesvesno uživa u stvarima koje su komplikovane i zbrkane, dok se srce raduje stvarima koje su jednostavne.

Sada nam je na raspolaganju ljudski, fizički, zemaljski um. Viši um, nad-um, intuitivni um, superum, nam nisu na raspolaganju. U našem svakodnevnom životu mi koristimo zemaljski, fizički um koji stalno protivreči sebi. Nažalost, retko koristimo srce, koje je svo ljubav, saosećanje, brižnost, čistota, sklad, jedinstvo.

Mi smo vlasnici dve sobe. Jedna soba je poznata kao soba srca; druga je poznata kao soba uma. Sada je soba uma mračna, neosvetljena, nečista i nevoljna da svoja vrata otvori ka svetlosti. Zato treba da boravimo u sobi srca, sobi svetlosti, što više možemo. Kada osetimo da je naše čitavo biće preplavljeno unutrašnjom svetlošću iz sobe srca, tada možemo da uđemo u sobu uma i da je prosvetlimo. Ali, ako uđemo u sobu uma bez dovoljno svetlosti, bićemo potpuno zbunjeni, jer ulazimo u sobu koja je potpuno mračna. Tamo ćemo biti uhvaćeni i postaćemo žrtve neznalačkih, nebožanskih i sumnjičavih sila uma. Zato govorim mojim učenicima da prvo ojačaju svoje unutrašnje biće tako što će meditirati na srce.

Svetlost duše je dostupna u srcu. Ako se koncentrišemo na srce, svetlost duše će pre ili kasnije izaći na površinu. Tada ćemo znati da posedujemo unutrašnju svetlost i da možemo da je koristimo po našoj volji. I tada možemo da uđemo u sobu uma i da je prosvetlimo. Ipak, mi veoma često činimo ogromnu grešku ulazeći u sobu uma samo zato što vidimo da tamo zbrka i tama. Moramo da znamo da li na raspolaganju imamo nepohodnu svetlost da prosvetlimo tamu. Ako na raspolaganju nemamo svetlost koja je neophodna, treba da ulazimo jedino u sobu srca. Tu možemo da meditiramo i da primamo unutrašnju svetlost od duše, sve dok ne iznutra na postanemo snažni. Zato ne treba da ulazimo u sobu uma na samom početku našeg duhovnog putovanja. Da bismo bezbedno ušli u tu sobu potrebno nam je unutrašnje pouzdanje, unutrašnja svetlost i unutrašnje uverenje od Svevišnjeg.

 

Scroll to Top