Čitao sam u knjigama modernih zapadnih filozofa da su duša i telo nerazdvojni. Možete li nam reći svoju filozofiju u tom pogledu?

Telo i duša su kao kuća i njen vlasnik. Duša je vlasnik, a telo je kuća. Oni su u određenoj meri nerazdvojni na jedan period. Možemo nazvati telo hramom. Unutar hrama je oltar, srce. Na oltaru je božanstvo, duša.

A sad hajde da govorimo samo o duši i telu, pošto je to bilo pitanje. Moramo znati šta nam može dati duša, a šta nam može dati telo. Duša nam može dati ostvarenje. Telo nam može dati ispoljavanje. Kad uđemo u svoju dušu kroz meditaciju, mi ostvarimo Mir, Svetlost i Blaženstvo. Onda, kroz fizičko telo, nudimo ove darove svetu. Kad pogledamo nekoga ili nešto kažemo ili uradimo nešto, naše fizičko ispoljava ono što je duša iskusila ili ostvarila. Meditirali smo ovde dvadesetak minuta. Svi mi smo ušli u oblast duše u skladu sa našim sposobnostima. Neki imaju veću težnju, pa je normalno da su ušli dublje u svoje duše, drugi imaju manje težnje i nisu dospeli previše duboko. Ali šta god da su osetili u unutrašnjim sferama, telo će to sada ispoljiti. Pre sat vremena, kada ste ušli ovde, niste doneli Mir ili Svetlost u sebi. Nakon što ste ušli, prizvali ste Mir, Svetlost i Blaženstvo. Sad ovaj Mir, Svetlost i Blaženstvo ulaze u vas kroz dušu i iz duše su sad ušli u vašu fizičku svest. Ako stanete pred ogledalo, videćete razliku između onoga što ste bili pre sat vremena i onoga što ste sada. Ova očigledna fizička razlika koju ćete opaziti potiče od činjenice da fizička svest ispoljava Svetlost koju je prizvala duša.

Duša i telo se dopunjuju. Bez duše, bez vlasnika, kuća je beskorisna. Dok god je duša unutar tela možemo se nadati da ćemo nešto shvatiti, možemo se nadati da ćemo nešto ispoljiti, zato što je vlasnik tu. Ali ako vlasnik trajno napusti telo, telo nije ni od kakve koristi. Kad je vlasnik tu i kad je telo u savršenom stanju, poruka duše se može obelodaniti i ispuniti. Vlasnik prodavnice ne radi na ulici. On radi u prodavnici. Isto tako, duša deluje unutar tela i za svest tela. Telo će ispoljiti ono što duša ostvari. Duši je potrebno telo za njeno ispoljavanje, a za njegovo ostvarenje, telu je potrebna duša. Telo nudi svoje sposobnosti službom, a duša nudi svoje sposobnosti meditacijom. Na ovaj način oni se savršeno slažu.

Ali morate znati da se ovo odnosi na težeću i prosvetljujuću dušu. Ako se duša ne trudi da inspiriše ili prosvetli telo, telo ostaje slepo, neznalačko, mračno i nečisto. A bez saradnje tela duša ostaje neispoljena, skoro beskorisna. Često vidimo da duša vapi za ostvarenjem i ispoljavanjem kroz telo, ali telo na to ne reaguje. Još češće vidimo da je telo fizički snažno, ali ne teži za unutrašnjom svetlošću i istinom koje mu može ponuditi duša.

To je naša filozofija o odnosu između tela i duše. Telo i duša nisu nerazdvojni već komplementarni, dopunjuju se. Duša može postojati bez tela, mada se ne može ispoljiti. Telo ne može da postoji bez duše duže od nekoliko sati. Duša i telo su potrebni jedno drugom zarad svog potpunog ispunjenja.

 

Šri Činmoj je odgovorio na ovo pitanje nakon jedne od meditacija za mir održanih u Ujedinjenim nacijama u Njujorku. Preuzeto iz knjige „Talasi plamenova“ deo 2.

Scroll to Top