Kao prvo, u duhovnom životu nema takmičarskog duha, tako da ja ne poredim svoj put sa drugim putevima. Svaki put ima svoju vrednost. Svaki put ima specifičan način na koji vodi aspiranta prema njegovom suđenom Cilju. Naš put je put ljubavi, posvećenosti i predanosti Volji Svevišnjeg. To je ono što mi posebno naglašavamo. Ja ne mogu reći na koji način je ovaj put drugačiji od drugih puteva jer nisam upoznat sa drugim putevima.
Ako neko sledi naš put, onda on nastoji da razvije ili iznese na površinu svoju unutrašnju ljubav, duhovnu ljubav. Za razliku od ljudske ljubavi koja sputava, božanska ljubav širi i prosvetljuje našu svest iznutra i spolja.
Kad ponudimo svoju posvećenost, mi nudimo svoju usredsređenu posvećenost Svevišnjem, Unutrašnjem Pilotu unutar nas. U našem običnom ljudskom životu ono što zovemo posvećenošću samo je neznalačko vezivanje. Ali božansko posvećivanje je nešto potpuno drugačije. Mi tu sebe ponudimo višem cilju, božanskom unutar nas, kako bismo izrasli u more Mira, Svetlosti i Blaženstva.
Predanost koju nastojimo da postignemo na našem putu nije predanost roba svom gospodaru. Rob se uvek boji svog gospodara. On oseća da će ga gospodar kazniti ako mu ne udovolji. Uvek postoji neki osećaj straha u srcu i umu roba. Ali u duhovnom životu se tragalac predaje svom vlastitom najvišem i najprosvetljenijem postojanju. On se predaje svom vlastitom najvišem delu, svojoj najvećoj visini i najdubljoj svetlosti. To je osnova našeg puta, najkraće rečeno. Kada poredim naš put sa drugim putevima, onda ulazim u nesretne kontroverze. Drugi putevi isto mogu biti pravi i savršeni. Ali dva osnovna puta su put uma i put srca. Naš put je put srca. Svaki pojedinačni tragalac sam bira koji mu put odgovara i onda njime ide. Na kraju, kad tragalac stigne na svoj suđeni Cilj, tu će takođe videti tragaoce koji su iskreno sledili druge puteve. Svi će stići na isto odredište.
